Odnos javnih i privatnih ekonomskih učilišta – svjetski trendovi i praksa u Hrvatskoj

Pristup obrazovanju kao procesu i djelatnosti moguć je s različitih aspekata. Obrazovanje se općenito smatra temeljnim inputom gospodarskog i socijalnog razvoja. Bilo kroz rastući broj obrazovanih pojedinaca, bilo kroz efekte koje obrazovanje generira na razini pojedinca i društva. Obrazovanje kao javno dobro ima sve atribute dobara kao što su nedjeljivost u korištenju, nemogućnost primjene principa tržišne ekskluzije, slaba podobnost za namirivanje posredovanjem privatnog tržišta, i slično. U uvjetima jačanja socijalnih prava stanovništva ovim obilježjima se dodaje i princip jednakosti šansi koji obrazovanje promovira kao mjeru pravednosti u usvajanju obrazovnog kapitala. Obrazovanju kao javnom dobru kao pandan se javlja privatno (komercijalno) tržište. U prošlim desetljećima o tržišnoj valorizaciji obrazovne djelatnosti govorilo se na razini svojevrsne kontroverze. Uvažavao se dualni pristup, javni i privatni, uz isticanje ograničenja komercijalizacije u području obrazovanja. Danas, kada tržište ulazi u sve pore javnoga sektora, znanstvena i stručna javnost bavi se istraživanjima stvarnih dometa komercijalizacije obrazovanja. Rastući problemi u gospodarstvu i nekonzistentan razvoj javnog i privatnog obrazovanja u Hrvatskoj otvaraju niz pitanja koja nisu nužno iz područja obrazovanja. Dapače, nameću se pitanja iz područja sustava fi nanciranja obrazovanja, suradnje obrazovanja i gospodarstva, tržišta rada,odnosno „zapošljivost“ završenih studenata i slično. Obrazovni profi l nezaposlenih jedan je od značajnijih indikatora komplementarnosti obrazovanja i društva (gospodarstva). On, s jedne strane, pokazuje nesklad između ponude i potražnje zanimanja, a s druge strane odražava stanje gospodarstva i njegovu apsorpcijsku moć glede novog zapošljavanja. Zbog toga analiza zapošljivosti završenih studenata javnih i privatnih ekonomskih učilišta u Hrvatskoj treba pokazati stvarno stanje visokoga obrazovanja u zemlji. Obzirom da za upis na poslovne škole ne postoje strogi kriteriji, posljedično, na njima ekspanzivno raste broj upisanih studenata, te se jedan dio studenata određenih profi la kontinuirano susreće s poteškoćama u zapošljavanju. Signali s tržišta rada govore o potrebi preispitivanja ovakvog načina funkcioniranja. U istraživačkom dijelu rada analiziraju tse nezaposleni i zaposleni diplomanti sveučilišnih i stručnih ekonomskih fakulteta. Na tragu navedenog temeljna pitanja u radu odnose se na upisnu politiku na visokim učilištima u zemlji, sustav fi nanciranja, problem upošljivosti završenih studenata, uspješnost studiranja, i slično.