Obveznopravni odnos stjecanja bez osnove

Stjecanje bez osnove, uz prouzroèivanje štete, poslovodstvo bez naloga, javno obecanje nagrade i vrijednosne papire, ubraja se u izvanugovorne obveznopravne odnose. Za nastanak izvanugovornih odnosa nije potrebno sukladno oèitovanje volja dviju osoba vec oni nastaju na temelju odrecenih èinjenica (radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo veže postanak obveznog odnosa. Pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opce pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu: povecanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost izmecu umanjenja i povecanja, nepostojanje odgovarajuce osnove, èinidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja. Tužba kojom se traži povrat steèenog bez osnove naziva se kondikcija. Postoji nekoliko tipiènih sluèajeva stjecanja bez osnove, a to su:placanje neduga (condictio indebiti),stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta),stjecanje po osnovi koja je poslije otpala (condictio ob causam finitam),uporaba stvari na tucu korist,uporaba tuce stvari u svoju korist,izdatak za drugog. Stjecatelj je dužan steèeno bez osnove vratiti. Iznimno, ako povrat steèenog bez osnove nije moguc, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi. Uz povrat steèenoga, takocer se moraju vratiti i plodovi te platiti zatezne kamate, s time da se u obzir pritom uzima savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja. U odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, nije predvi- cen poseban rok zastare za kondikcijski zahtjev pa se, prema tome, smatra da vrijedi opci rok za zastaru od pet godina od dana stjecanja bez osnove.