Regionalni razvoj – uvjet opstanka eurozone

Europska unija se danas suo?ava s brojnim gospodarskim i politi?kim problemima, najve?im od svog uspostavljanja. Dužni?ka kriza koja je izbila 2008. godine istaknula je dugogodišnje strukturne slabosti europskog kapitalizma, osobito njegove neomerkantilisti?ke dimenzije. Na vidjelo je izašla i nedjelotvornost nadnacionalnih mehanizama monetarnog upravljanja, a ponovno su aktualizirana pitanja i smisao maastrichtskih kriterija. Primjena dvostrukih pravila, nepoštivanje i op?enito nefleksibilnost kada je rije? o tim kriterijima, u prvom redu onih vezanih uz prora?unski deficit i razinu javnog duga, podjednako kao politi?ka diktatura europskog krupnog kapitala koja se iskazuje kroz mehanizam eura, ukazuje ne samo na stalnu prisutnost tenzija izme?u politi?kih ciljeva i ekonomskih izazova, nego i na ?injenicu da je dosadašnja konvergencija unutar postoje?eg monetarnog sustava rezultirala transferom vrijednosti europskim bankama, preko strukturalnog trgovinskog deficita i vanjskog duga manje razvijenih ?lanica. Kao rezultat, države centra (osobito Njema?ka i Francuska) postale su ekonomski gospodari eurozone. Tako se jaz izme?u centra i periferije sustavno produbljuje, što dovodi u pitanje opstanak eurozone, pa i cijelog projekta EU. Budu?i da se aktualna dužni?ka kriza isklju?ivo povezuje s državnim dugom i prora?unskim deficitom, i dogovori europskih institucija usmjereni su u tom smislu. Oni uklju?uju pove?anje ovlasti EU u pra?enju nacionalnih fiskalnih politika, što u MMF-ovom stilu, name?e nova ograni?enja koja dodatno onemogu?avaju manje razvijene ?lanice u provo?enju nacionalne ekonomske politike, a samim tim i proces konvergencije. S obzirom na to da fiskalni pakt implicitno odbija razmatranje strukturnih elementa krize, on se može smatrati tek blagim supstitutom cjelovite koncepcije rješavanja krize u zemljama eurozone, od ?ega ovisi i stabilnost eura, a time i europskoga gospodarstva. Ako se razmišlja o alternativama u eurozoni, odnosno EU, tada to moraju biti alternative neoliberalnom kapitalizmu. Odgovori na pitanja koja su povezana s uzrocima krize i mehanizmima koji su privatne i državne sektore doveli do neodrživog dužni?kog tereta, u velikoj mjeri odredit ?e kako treba ocjenjivati prijedloge gospodarskih reformi ne samo kako bi se izbjegle budu?e krize, nego kako bi se postigao ujedna?eniji društveno-ekonomski razvoj izme?u ?lanica. U radu se upravo razmatraju druga mogu?a rješenja koja bi podijelila probleme izme?u ?lanica. Razvijene bi zemlje svoje suficite trošile, investirale u zemljama koje imaju deficite na teku- ?em ra?unu platne bilance. Manje razvijene zemlje pove?ale bi udio neizravnih, a razvijene udio izravnih poreza u ukupnim poreznim prihodima. Pored limitiranja mogu?eg deficita na teku?em ra?unu platne bilance, manje razvijene bi zemlje postepeno smanjivale javne rashode mjereno per capita