Aktualni problemi hrvatskog gospodarstva u svjetlu naše novije ekonomske povijesti

Hrvatska je (uz Sloveniju) bila najbolje pripremljena za tranziciju. Me- ?utim, dostignu?a su daleko od onih najboljih. Hrvatsko gospodarstvo se sukobilo sa veoma teškim problemima veoma brzo nakon po?etka tranzicije. Ovi problemi su se odnosili i na makropoliti?ko i na makroekonomsko okruženje. Prvo je bilo pod velikim utjecajem proustaške i profašisti?ke dijaspore. Hrvatska je bila jedina zemlja u tranziciji koja je relativizirala odnos prema antifašizmu. Zato se Hrvatska našla u poziciji me?unarodne izolacije i zaostajanja za priklju?ivanjem Europskoj uniji. Poslije eksplozije balkanskog nacionalizma gospodarska situacija u Hrvatskoj postala je veoma teška i komplicirana. Najve?e greške ekonomske politike odnosile su se na tajkunsku privatizaciju u uvjetima nametnutog rata i veoma visokih stopa inflacije. Može se re?i da je tajkunska privatizacija razorila tijelo i dušu hrvatskog gospodarstva i društva. To je bila nevjerojatna plja?ka hrvatskog nacionalnog bogatstva. Materijalni i posebno moralni oporavak trajat ?e tijekom više generacija. U kratkom periodu 1990. - 1993. društveni proizvod bio je prepolovljen. Veliki dio prera?iva?ke industrije bio je uništen. To je bilo povezano s veoma visokim stopama nezaposlenosti i brzim pogoršavanjem životnog standarda. U listopadu 1993. zapo?eo je Stabilizacijski program. Inflacija je bila zaustavljena, ali se ništa drugo nije dogodilo. Te?aj razmjene ostao je isti do danas. Ali stvar je u tome da je makroekonomsko okruženje (poslije programa od 1993.) postalo veoma nestimulativno za masovno poduzetništvo. Stopa rasta bruto doma?eg proizvoda 1999. bila je negativna. U isto vrijeme desno orijentirana Vlada Hrvatske demokratske zajednice zamijenjena je lijevo orijentiranom koalicijskom vladom. Nova vlada morala se baviti s dva glavna zadatka: prekinuti me?unarodnu izolaciju i pomo?i rastu proizvodnje. Prvi zadatak je riješen veoma brzo. Drugi je bio daleko teži. Tijekom devedesetih razvio se veoma atipi?an model rasta. On nije bio oslonjen na proizvodnju, štednju, investicije i izvoz, nego na trgovinu, potrošnju i uvoz. Zato je ukupna potrošnja kontinuirano nadmašivala proizvodnju. Platnobilan?ni deficit, kao i vanjski dug kontinuirano su se pove?avali. Dio vanjskog duga trošio se i na osobnu potrošnju. Nova vlada na po?etku novog stolje?a morala je pokrenuti ekonomski rast u veoma teškim uvjetima, budu?i da makroekonomsko okruženje nije stimuliralo poduzetništvo. Promjena atipi?nog modela privre?ivanja, s obzirom na brojna ograni- ?enja, bila je nemogu?a. Izlaz je na?en u državi kao glavnom velikom poduzetniku koji ulaže velike investicije u infrastrukturu, uglavnom u ceste. Rast je zapo?eo paralelno s kontinuiranim rastom vanjskog duga. Ekonomska politika koja je bila fokusirana na velika ulaganja u infrastrukturu morala se napustiti iz dva glavna razloga. Prvi se odnosio na opasnost prezaduženosti, a drugi se odnosio na svjetsku ekonomsku krizu. Zahvaljuju?i uspješnoj politici hrvatske centralne banke (a isto tako i osobno guverneru Željku Rohatinskom), hrvatsko gospodarstvo je izbjeglo prvi udar svjetske krize. Ali dva glavna zadatka moraju se riješiti u vremenu koje je pred nama. Prvi se odnosi na takve strukturne promjene koje ?e pove?ati proizvodnju i smanjiti ukupnu (posebno javnu) potrošnju, a isto tako i bruto troškove rada. Drugi zadatak se odnosi na transformaciju postoje?eg atipi?nog modela rasta u tipi?ni model rasta koji se oslanja na proizvodnju, štednju, investicije i izvoz. Za rješavanje ovih problema ekonomska politika i ekonomska znanost moraju prona?i neku vrstu konsenzusa.